OSVRTI KRITIČARA
- prof. Juraj Baldani
- prof. dr. Antun Bauer

Dva datuma i događaja začudno su se poklopila. Godine 1852. na poziv biskupa Jurja Haulika iz Beča je u Zagreb došao slikar Ivan Zasche (1852-1863) da bi oslikao vedute parka Jurjaves. Uz crteže i ulja izradio je i album od 12 litografija «Park Jurjaves».Jedno stoljeće kasnije 1952.g. Toni Batoni, koji će kasnije postati izrazitim slikarom Maksimira i drugih zagrebačkih parkova, izložio je prve crteže kao član RKUD-a «Vinko Jeđut» iz Zagreba, gdje je i stekao likovnu izobrazbu u slikarskoj školi.
Sklonost prema parkovnim motivima kod Tonija Batonija došla je do izražaja u specifičnim formulacijama. Realno i imaginarno ispleli su se u novi organizam čije su neobičnosti sadržane koliko u ideji toliko i u njenom slikarskom izričaju.
Iako su kao potka korišteni stvarni predjeli i arhitektura, autorova mašta uvijek je intervenirala prema romantično-simboličnim vizurama, koje su poprimale preobličenja sna. Taj stupanj povišene temperature emocija u kojem smiraj i ugoda prenose promatrača u sfere idiličnosti, toliko je sugestivan da zamišljaj pretvara u zbilju.
Od svih zagrebačkih parkova najviše ga je inspirirao Maksimir sa svojim alejama prastarih stabala, jezerima, vidikovcem i paviljonom te svuda razasutim klupama. Već samu prirodu slikar donekle stilizira i raspoređuje u kompoziciju prema zakonitostima vlastitog senzibiliteta. Otiskuje se tako u svijet fantazije, kao u kompozicijama «Jutro u parku», «Vidikovac» ili «Zima u Maksimiru» na kojima se javlja samo vegetacija i arhitektura, da bi u specifičnostima ugođaja našao odraz određenim duhovnim stanjima.
Nasuprot tim smirenim rješenjima stoje scene s ljudima i životinjama koje također ukazuju na neke od zapretanih emocija. Sve te prizore natapa izuzetna sentimentalnost poput onog u kojem violinista svira djevojci što sjedi na klupi, ili onaj u kojem se vide dva zaljubljena para u aleji. Blizak tom raspoloženju je i lik Petrice Kerempuha što sjedi na klupi, dok je kompozicija «Svadba» s mladencima što se voze u fijakeru s tropregom nešto razigranija. Golubovi su stalnja pratnja svim tim scenama a javlja se kao biljeg smirenja i prisnosti. Svoju privrženost prema tim pticama slikar je posebno izrazio na slici «Ljubav golubova.
U odvajanju od stvarnosti, gdje su tek zadržani elementi maksimirskog parka ali njihov raspored sasvim proizvoljan, autor je najdalje došao u kompoziciji «Balet na jezeru» u kojoj stvara idiličnu atmsferu te kao protutežu baletnom paru što pleše na otočiću postavlja na obali dva bijela goluba također u ljubavnoj igri. Sličnu metodologiju upotrebio je pri slikanju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta i Zdenca života, kada ih je kontroverznom simbolikom postavio iza zastora i pretvorio u imaginarnu predstavu. Svoju sklonost prema kazalištu Toni Batoni izrazio je 1984. god. kada je za «Teatar Bagatella» U Zagrebu, u povodu Internacionalnog festivala off-teatra IFOT '84, izveo fresku formata 3,5 x 6m s temom glumaca unutar maksimirskog parka ispred kojih je kazališna zavjesa.

Osim tema vezanih za zagrebačke parkove Toni Batoni izradio je i opsežan ciklus cvijeća ali opet sa svojstvenim prizvukom nostalgije. Naime njegove bujne florealne kompozicije kao po pravilu niču iz panjeva prosječnih stabala s neskrivenom asocijacijom na kontinuitet postojanja i trajanja.
Za razliku od mnogih drugih naivnih slikara koji se izražavaju na platnu Toni Batoni je pronašao i svoj osobeni izraz. On - kako sam kaže – svoju sliku «plete» a postupak se sastoji u tome da svaki dio površine slike obrađuje dva puta: «prvo nanese a zatim preko toga izrađuje sitne «čipkaste» ornamente kojima dovršava plohe. Boja mu je smirena i baršunasta, topla u tonalitetima i melodiozna u akordima.
Unutar bogato razgranatog stabla naše naivne umjetnosti Toni Batoni prema svojim sklonostima inklinira onoj grani koju uvjetno nazivamo urbanom naivom. Njegova regionalna pripadnost Zagrebu potvrđuje se rođenjem u tom gradu i školovanjem na slikarskim tečajevima u RKUD-u «Vinko Jeđut» na kojima su se iskristalizirale dvije izuzetne osobnosti naivne umjetnosti Matija Skurjeni i Antun Bahunek – protagonisti novog izraza u našoj izvornoj umjetnosti.
Iako se intenzivnije bavi slikarstvom tek posljednjih decenij i pol Toni Batoni je znao nekad usvojene zasade razraditi do individualnih formulacija. U osnovnoj koncepciji to je odstupanje od stvarnosti prema simboličnom i sentimentalnom. U domeni vizualnog dolazi do pomaka u odnosima, novog rasporeda unutar uočenih veduta, te unošenja maštom stvorenih elemenata. Kao zaštitni znak ovog slikara brojne su aleje raznovrsnog drveća što se u gotovo nestvarnim perspektivama smanjuju i nestaju na horizontu. Znamenje njegova slikarstva su također i golubovi što kao vjesnici smirenja, nada i prijateljstva prate svaku od scena, kite svaki od prizora. Tu je još i njegov samosvojan slikarski izraz što ga naziva «pletenjem», koji pridonosi da realitetu oduzme strogost, ali isto tako da i mašti pruži ozbiljnost.
Svijet bujnog raslinja parkova, pitomih ptica, zdanja sličnih kulisama, zaljubljenika i cvijeća – svijet je senzibilnog slikara Tonija Batonija koji u ljepotama prirode i uzajamnosti bića u njoj, nalazi tajnu opće harmonije.

prof. Juraj Baldani

Samostalna izložba Tonija Batonija pruža nam mogućnost neposrednog kontakta s opusom ovog umjetnika, s njegovim djelima i ostavrenjima, a time i mogućnost izravnog doživljaja njegove slikarske ličnosti.
Djela ovoga slikara izazivaju poseban doživljaj, ne samo zbog likovne vrijednosti već i zbog sadržaja i motiva, a naročito zbog posebne tehnike rada, koja nas vodi do najsuptilnijih preljeva i mnogih usputnih detalja na svakoj od izloženih slika. Toni Batoni u svojim radovima donosi specifičnu lisrku i pjesničku osjetljivost, s kojom prikazuje trenutak života Maksimira – istodobno parka, pejzaža i kultivirane prirode. Obogaćuje svoje prizore i fantastikom, koju prepliće s motivima krajolika, mrtve prirode, cvijeća, drveća...
Uz takve sadržaje, među kojima je i slikareva najmilija tema – Maksimir, naročitu pažnju zaslužuje sama tehnika kojom isključivo on radi svoja djela.Ta se karakteristična tehnika sastoji u gustom preplitanju linija što poput istančane i nježne čipke ispunjavaju plohe njegovih slika. Preko cjelina i djelova pa do svakog i najmanjeg sporednog detalja. Već po tome je autor prepoznatljiv u svakom svojem djelu, od nikoga neponovljiv. Kao lirski pjesnik, koji svojim slikama pjeva o ljepoti prirode o svježinij Maksimira i o sreći življenja, s posebnim uspjehom i uvjerljivošću ostvario se na fresci u «Off Theatru Bagatella».

Toni Batoni rođen je u Zagrebu 1935. god. Od najmlađih godina živi za olovku, boju, kist i platno. Slika da bi likovnom formom zadržao na platnu svoje misli i doživljaje. Počinje kao dječak 1952. godine uz svojeg oca – velikana naše naive – da bi se upornim radom izgradio u vlastitu i samostalnu slikarsku ličnost. A izlaže od 1970 godine, kada su posve dozreli plodovi njegova slikarskog rada, te tu zrelost i ovom prilikom pokazuje.

prof. dr. Antun Bauer